U Kini postoji velik društveni pritisak na žene da se udaju. No, što napraviti ako ste žena i to homoseksualka?
Ou Xiaobai, 32-godišnja žena koja živi u Pekingu opisala je kako se udala samo kako bi udovoljila svojoj porodici, ali i zadržala svoju slobodu BBC-u, prenosi 24sata.hr.
“Želim zaštiti svih odnos s djevojkom i ostati s njom čitav život. Upravo zbog toga sam se udala za muškarca 2012. U to sam vrijeme živjela sretno sa svojom djevojkom u Pekingu, no bila sam pod stalnim pritiskom porodice koja živi u Dalianu – kako bi se trebala udati. Ironično, moja bi situacija bila puno lakša da sam se dogodila jedno desetljeće ranije. Tada je bilo puno manje svijesti o homoseksualnosti, a samim time i manje sumnji.
Moji su me roditelji stalno ispitivali viđam li se s kim, a situacija se samo pogoršala kad je moj otac preminuo, jer je moja majka – zabrinuta što se već nisam skrasila, dolazila živjeti kod mene na par mjeseci svake godine. Shvaćajući kako ne postoji način da izbjegnem taj “problem”, razgovarala sam sa svojim prijateljima o mogućim rješenjima, a tako sam saznala o “brakovima iz koristi”.
Svog supruga sam upoznala preko zajedničkih prijatelja, on je vrlo drag muškarac. Baš poput mene i moje djevojke, on je sa svojim dečkom već godinama i nije porodici otkrio svoju homoseksualnost.
Znam da sam donijela pravu odluku
Na našem vjenčanju moja je djevojka bila djeveruša, šminkerica i stilistica. Bila je vrlo sretna i podupirala me u mojoj odluci, kao što je i bio dečko mog supruga. Iako nas je zajedno ujedinila potreba, nas se četvero dobro slažemo i kroz sve detalje vjenčanja smo prošli zajedno. Kad sam vidjela koliko je moja porodica sretna činom moje udaje, znala sam da sam donijela pravu odluku. Samo na ovaj način smo mogli zadovoljiti svačije potrebe – moja porodica je sretna jer znaju da sada imam nekog tko će o meni brinuti nakon što oni umru, a mog supruga kolege više ne gnjave namještanjem spojeva i sumnjama u njegovu seksualnost.
On će biti sa mnom na mojim porodičnim okupljanjima, a ja s njim na istom tom, kao i na onim poslovnim. No sada, kad je već prošlo par godina od našeg braka i svi u njega vjeruju, rijetko se kad moramo ponašati kao pravi par. Ja živim sa svojom curom, a on sa svojim dečkom. Naš četvero ponekad izađemo na zajedničku večeru jer smo postali dobri prijatelji. Nakon što sam se udala, prijatelji koji su znali za moju spolnu orijentaciju počeli su me tražiti savjet. Tada smo djevojka i ja shvatile kako postoji puno ljudi u očajničkim situacijama i traže pomoć.
Ne samo da se u Kini nalazi oko 70 milijuna homoseksualaca, već i milijuni heteroseksualnih žena završavaju u brakovima s gay muškarcima. Stoga smo odlučile osnoviti uslugu na društvenim mrežama koja se zove iHomo. Tokom godine, organiziramo više od 80 događaja i upoznavanja, a već smo kumovale preko 100 brakova iz koristi. Sada radimo na razvoju aplikacije. Ipak, razumijem kako je se za mnoge brak iz takve pogodnosti čini kao noćna mora. Nezgodno je ako članovi obitelji žive u istom gradu – iznenadni posjet može lako razotkriti istinu. U tim slučajevima, potrebno je organizirati dom u kojem se živi zajedno – a odvojeno.
Uz to treba nadodati pritisak koji dolazi iz neizostavnog pitanja “a kad će dijete?” Tu sve postaje komplicirano. Mi zasad uspješno izbjegavamo pitanja o djeci, a trenutno se fokusiramo na pronalazak muža mojoj djevojci. Iako je ona priznala svoju homoseksualnost njima još u srednjoj školi i mi ih posjećujemo svaki vikend, razumijemo njihov strah i želju da ona bude “normalna” u očima drugih, poput njihove bake, suradnika itd. Prije ili kasnije, jer ne znam može li se tajna zauvijek čuvati, vjerojatno će se sve otkriti i moja porodica će znati. No vjerujem kako će kinesko društvo u međuvremenu postati tolerantnije prema članovima LGTB zajednice, a onda će i našim majkama biti sve lakše prihvatiti. Mi ćemo se boriti za ono u što vjerujemo.“ (Tuzlanski.ba)
