Broj korisnika socijalne pomoći u Republici Srpskoj (RS) je u porastu, ali, iako na rubu egzistencije, pravo na novčanu pomoć i na dodatak za pomoć i njegu druge osobe ne ostvaruju redovno.

Ispitivanja revizije su pokazala da ove osobe na prvu intervenciju nadležnih organa kako bi zadovoljili svoje potrebe čekaju u prosjeku preko pola godine.

U tom, prosječno dugom čekanju, postojale su višestruke razlike posmatra li se prosjek po jedinicama lokalnih samouprava, jer male i nerazvijene opštine nemaju sredstava za socijalne potrebe ove kategorije građana.

“Time su narušeni principi pravovremenosti i ravnopravnosti, a posebno su u tom okviru bili oštećeni korisnici iz nerazvijenih jedinica lokalnih samouprava”, upozorila je Glavna služba za reviziju javnog sektora RS-a, nakon provedene revizije učinka „Efektivnost ostvarivanja prava u socijalnoj zaštiti“.

Narušavanje navedenih principa ima za posljedicu ugrožavanje zdravlja pa i života korisnika, imajući u vidu da su sredstva namijenjena za minimalno zadovoljenje potreba za hranom, higijenom i funkcionisanjem socijalno ugrožene osobe uopće.

“Kako su ovo svakodnevne potrebe, njihovo ostvarenje nije moguće kumulirati i zadovoljiti kroz zakašnjele isplate od nekoliko mjeseci pa i godina. Na to ukazuju podaci o stepenu smrtnosti korisnika i prisutnosti značajnog dijela isplaćenih prava nakon smrti korisnika” upozorila je revizija.

Od ukupno devet osnovnih prava iz Zakona o socijalnoj zaštiti, pravo na novčanu pomoć i pravo na dodatak za pomoć i njegu druge osobe koristilo je u 2016. godini 29.000 građana RS-a, što je dva posto od ukupnog broja stanovnika.

Od ovog broja se 5.000 odnosi na korisnike prava na novčanu pomoć, a 24.000 na korisnike prava na dodatak za pomoć i njegu druge osobe

“Ukupan broj korisnika je u porastu, prosječan godišnji rast iznosi 10 posto, a u odnosu na 2013. godinu broj korisnika se povećao za 30 posto, ali ne i sredstva iz za isplate njihovih prava, koja čine 0,6 posto budžeta RS-a” navedeno je u izvještaju revizije.

“Postupak ostvarivanja prava u socijalnoj zaštiti trajao je u prosjeku duže od pola godine, a ovoliko čekanje na prava osoba koje su se našla u teškom stanju socijalne potrebe, koja čekaju sredstva za zadovoljavanje osnovnih životnih potreba i osiguranje socijalnog minimuma za egzistenciju i za mogućnost funkcionisanja ukazuje na nepravovremenost i gubljenje pune svrhe samog prava”, upozorila je revizija dajući preporuke Vladi da se ovo stanje promijeni.