Nastavnici i profesori sve teže izlaze na kraj s agresivnim učenicima, koji su nasilni prema drugim učenicima, ali i prema njima. Tako je i u slučaju doktora naspram pacijenata i njihovih najbližih, ali i policajaca, kao i pravosudnih, pa čak i društveno- političkih djelatnika, svih tzv. nivoa društva.

Starije generacije ih pamte kao apsolutne autoritete, a danas… Svjedoci smo gotovo svakodnevnih nasrtaja na njih. Nedolično ponašanje pojedinih učenika koje počne tokom osnovne škole nastavlja se u srednjoj, gdje prelazi u pravo huliganstvo.

– Učenici sebi daju za pravo biti drski i bezobrazni, da galame ili napuste nastavni sat, koriste mobilni telefon tokom nastave i slično. Kada ih udaljimo, damo im lošu ocjenu ili poduzmemo druge disciplinske mjere, nerijetko se nađemo pred udarom roditelja, koji uglavnom nas krive za neuspjeh svoje djece – žale se prosvjetni djelatnici. U cijeloj regiji planiraju uvesti novčane ili zatvorske kazne za roditelje čije dijete maltretira vršnjake u školi, što je u nekim slučajevima imalo i kobne posljedice te narušava ugled i čast, ali je sve to još ni ‘mrtvo’ slovo na papiru.

I dalje se nedolično ponašanje prema drugom učeniku ili nastavniku ubraja u težu povredu obveza, za koju je Zakonom o osnovnom i srednjom obrazovanju predviđeno isključivanje iz škole.

– Novčana kazna za prekršaj postoji ako roditelj ne upiše dijete u osnovnu školu ili ako dijete neopravdano izostaje iz škole.

Nekada su nastavnici bili odlika autoriteta, a učenici su prema njima pokazivali više poštovanja. Danas je autoritet nastavnika potpuno srozan i većina njih se boji i povisiti ton u učionici, a kada to učine roditelji će prebaciti svu krivicu i odgovornost na njih. Problem je što roditelji ne poznaju dovoljno svoju djecu i njihove sposobnosti. Ocjene u osnovnoj školi se prepravljaju jer nema prijemnog za srednju školu i svi idu na prosjek.

Kada takvi učenici upišu bolju školu i već na kraju prvog polugodišta imaju zaključene tri jedinice kriv je ko drugi nego profesor, koji ga, eto, ne voli – kaže Žarko Kovačević, dugogodišnji prosvjetni radnik.

Miljana Špirić, magistar pedagogije, ističe da je agresivnost u školi izražena osobito kod djece koja su kod kuće izložena fizičkim kaznama, kritikama, zabranama…

– Ne može se zanemariti ni utjecaj suvremene tehnologije i igranje igrica agresivnog sadržaja na ponašanje djece. Ono što je važno je da na agresivno ponašanje djece treba reagovati, pri čemu su postupci roditelja od presudnog značaja – ističe pedagodinja Špirić.

Psihologinja Violeta Banić navodi da roditelji ne pridaju značaj agresivnim ispadima njihove djece, ne prepoznajući da rano neprihvaćanje autoriteta, prkos, bunt, vode kasnije u puno složenije poremećaje ponašanja. (Vecernji.ba)