Na prvi znak požarnog alarma i dojave o nesreći naizgled sasvim obični ljudi postaju oni najhrabriji među nama, strah zamjenjujući sa hrabrošću, paniku sa odlučnošću i nadljudskom snagom usmjerenom ka samo jednom cilju, spašavanju ljudskih života, a onda i objekata, imovine, onoga što je najvrednije.

Baš takvi su i pripadnici Vatrogasne brigade, Jedinice spasavanja i inženjeri sigurnosti, kao i Službe za pružanje prve pomoći, heroji u Sektoru sigurnosti i zdravlja u Global Ispat Koksnoj Industriji Lukavac.

Skromni kakvi jesu, bez suvišnih riječi i hvalisanja ljudi su koji na plećima nose najveće odgovornosti. Baš zbog toga oni su i uzor, a njihova zanimanja nerijetko dio dječačkih snova, radnici čija srca oblikuje hrabrost i humanost svakoga dana tako što se 24 sata dnevno brinu za sigurnost 1.000 drugih uposlenika, pa čak i građana opštine Lukavac, onda kada je potrebno. Na prvoj liniji bili su i kada se gasio veliki požar u tržnom centru Bingo, ali i kada su se fabrike spašavale od kobnih poplava.

“Naš posao je takav da su svi najsretniji onda kada mi imamo najmanje posla” – rečenica je kojom nam svoju priču započinje Nedim Alić, komandir Službe preduzetne vatrogasne jedinice sastavljene od 30 izuzetnih profesionalaca.

Kao mladi vatrogasac, a potom i iskusni komandir iz Miričine kod Gračanice kaže da ovaj izuzetno odgovoran posao radi jako dugo, ali da bi i pored toga opet izabrao da oblači baš ovu uniformu.

“Ovim poslom se bavim 33 godine i nikada se nisam pokajao što sam izabrao ovaj poziv, jer lijepo je biti vatrogasac, spašavati i živote i imovinu, nečija radna mjesta i znati da ste baš vi onaj koji drugima ulijeva osjećaj sigurnosti. U GIKIL-u imamo jako dobru razvijenu organizacionu strukturu, tako da s ponosom mogu reći da smo zadovoljni sigurnosnim aspektom u kompaniji” – priča nam Alić.

O strahu kaže nikada ne razmišlja, iako na prvi znak sirene tuđi život stavlja ispred svega, pa čak i svog.

“Kada dođemo na intervenciju, ma koliko djelovalo opasno, jedino razmišljamo kako da pomognemo i da spasimo ono što treba. Tek kada se sve završi, kada počnemo da prepričavamo događaj, postajemo svjesni i opasnosti u kojoj smo možda bili, ali mi nikada ne bude žao” – ističe on te dodaje da nakon toga s još većim ponosom uzima svoju radnu odoru sljedeći radni dan i hrabro korača u nove pobjede.

Koliko se čovjek lijepo osjeća kada pomogne vrlo dobro znaju i pripadnici Jedinice spasavanja u Odjeljenju preventivne zaštite sastavljenje od 34 dobrovoljca, uglavnom mladih radnika, ali ništa manje hrabrih i vrijednih.

Tu je nekoliko i onih starijih za koje vole reći da ipak „vode glavnu riječ“. Obavljajući svoje redovne radne zadatke na kojima su raspoređeni, onda kada je potrebno ostavljaju sve i kao volonteri pod najvećom zaštitnom opremom i izolacionim aparatima pristupaju visokorizičnim poslovima u zonama potencijalne opasnosti od požara i eksplozije ili otrovnih materija.

U tome ih prate kolege vatrogasci, ali i medicinski tim sastavljen od četiri medicinska tehničara zaposlena u GIKIL-u, te doktora i medicinara iz Doma zdravlja Lukavac. Svi oni zajedno zbrinjavaju povrijeđene i bolesne radnike, te brinu se o opštom zdravlju svih drugih zaposlenika.

Osim što kažu da volonterski posao rade od srca i da ne vole o sebi pričati mnogo, pripadnike dobrovoljne čete drugi posmatraju sa poštovanjem i rado govore o njima. Ističući da su svi oni prošli najzahtjevnije stručne obuke nakon kojih su im dodijeljeni i certifikati od ovlaštenih ustanova Ramo Čajić, rukovodilac Sektora sigurnosti i zdravlja kaže da je ovo kolektiv kojeg ne bi mijenjao.

“Svi smo mi kao porodica, a to mnogo znači, jer je ovo posao gdje zavisimo jedan od drugoga, gdje je naš život često u rukama kolege pored nas” – kaže on i ponosno dodaje da je „ne mogu“ ono što se ovdje nikada ne čuje, pa čak ni kada treba da ostaju da rade i na slobodan dan ili dodatnu smjenu, jer „nevolja ne zna za pauze“.

Pored redovnih obuka i provjera stručnih lica, posebna pažnja u Global Ispat Koksnoj Industriji posvećuje se i edukaciji i praktičnim treninzima radnika.

“Zakonska obaveza je da se prije rasporeda na radno mjesto ljudi praktično obuče za samostalni rad. Nakon testiranja, svi oni prolaze kroz praktičnu obuku gdje nauče i kako koristiti protupožarni aparat, ali i kako postupiti i obavijestiti o eventualnoj nevolji. Zaštita od požara ustvari se vrši u kontinuitetu svake dvije godine, a edukuju se svi muškarci mlađi od 60 godina i sve žene mlađe od 55 godina. Obuka radnika upravo je u toku, dok se istovremeno vrši nadzor i sprovode mjera zaštite na radu u fabrikama i postrojenjima po planu svakoga mjeseca” – pojašnjava Čajić.

Ponosno naglašavajući da GIKIL kao rijetka koja kompanija u regionu raspolaže sa svojom sopstvenom vatrogasnom brigadom, ambulantom, ali i centralom koja aktivno radi 24 sata i pomoću koje se na svaku potencijalnu opasnost reaguje spremno u roku od par minuta, heroji iz naše priče poručuju da se radnici, ali i građani mogu osjećati i zaštićeno i sigurno.