Gračanička Fortuna je propala. A 200 radnika je ostalo na ulici. Nekadašnji gigant koji je proizvodio prestižnu obuću i koju je isključivo izvozio na strano tržište, uništen je tiho, bez ikakave reakcije nadležnih institucija. Radnici znaju ko je krivac za propast fabrike.

Optužuju kompletno rukovodstvo na čelu sa Safetom Pajnićem, Nadzorni odbor dioničkog društva, Sindikat.

I stečajni upravnik Muhamed Hadžić je iznenađen stanjem u kojem je zatekao fabriku. Tvrdi da su nadležne instuitucije morale reagirati mnogo ranije, ali da više spasa za Fortunu nema – dugovanja će prijeći 50 miliona maraka: “Kako je moguće da 2004. godine bude upisana na Fortuni prva hipoteka, u zemljišnim knjigama, a 2016. godine u maju zadnja pred otvaranje stečajnog postupka?”.

Radnici kažu da je Pjanić uništavao Fortunu zbog privatnih firmi koje je osnivao u krugu fabrike. Gubitke je, tvrde, gomilao na Fortuni, a dobit je završavala u tri privatne firme koje su na istoj adresi. Zanimljivo je da je direktor firme Fortunato Bakir Pjanić, sin Safeta Pjanića, direktora Fortune, d da je jedan od osnivača firme Fortex upravo Safet Pjanić.

A radnici tvrde – direktor jedne forme je sin direktora Pjanića, direktor druge je tehnički direktor Fortune, a na trećoj firmi su se mijenjali direktor Pjanić i njegov vozač.

“Čovjek je moćniji od sudova, tužilaštava, policije, inspekcije. Znači, od svega je on moćniji. Moćniji je od države. To je jednostavno meni nezamislivo. Dok se bogatio – ima vile, vikendice, stanove, luksuzna auta, farmu, osnivao je firme u firmi – on je upropaštavao Fortunu na račun tih svojih firmi koje je osnivao u Fortuni”, navodi Sakib Kopić, iz Sindikata solidarnosti TK-a.

Tek kada su radnici otpušteni, za kriminal u Fortuni su se zainteresirali Sektor kriminalističke policije MUP-a TK-a i Kantonalno tužilaštvo.

Kako ističe Hadžić, istraga se odnosi na bogaćenje i štete prouzrokovane Fortuni u poslovanju kroz ovaj period prije stečaja, kao i štetne ugovore.

Radnici nikada nisu vidjeli ni novac koji je stizao u Fortunu za različite obuke radnika i subvencije.

Kopić nastavlja: “Kad sam rekao radnicima da je 2005. i 2006. godine sa biroa ova firma Fortuna dobila 300 hiljada maraka za doobuku radnika, oni su rekli pa ko će nas doobučavati kad smo mi obučeni kadrovi. Neko je i ta sredstva zloupotrijebio. Stavio je ta sredstva u svoj džep”.

U vrijeme kriminala, u Fortunu su dolazili federalni ministri i kantonalni premijeri

Safet Pjanić više ne smije pred prevarene radnike. Ni pred kamere. Tražili smo ga da bi čuli drugu stranu, ali zaobišao nas je, pa i sjednicu Općinskog vijeća Gračanica, gdje je trebalo da drugi put preuzme mandat vijećnika. Političku podršku ima, pa su u vrijeme kriminala u Fortuni, Pjaniću na noge dolazili federalni ministri i kantonalni premijeri.

Radnici podsjećaju: “U našu Fortunu dolazili su ministri i zamjenici ministara pa su dobijali zlatne cipelice. Pitanje je kako je mogao – eto ko mu je dozvolio”.

Sličan recept za TTU, Aidu, Livnicu čelika, Koksaru 

Po sličnom receptu uništen je tuzlanski TTU. Prvo je vlast državnu imovini prodala kriminalcima za jednu konvertibilnu marku, pa je onda sud, nakon višemilionske pljačke, fabriku ponovo vratio državi. 2003. godine računi TTU-a su blokirani i formirana je fiktivna privatna firma ITT koja je poslovala na istoj adresi. Trinaest godina poslije, TTU je gurnut u stečaj, a radnici bez uvezanih 14 godina staža poslati su na biro.

Predsjednik Sindikata TTU-a Mehmed Terzić optužuje vlast napravila da ih je opljačkala: ITT ima svoju imovinu. Odakle imovina? Ko je tu imovinu zaradio? Mi smo je zaradili, ali je takav zakon nakaradan i takva vlast nakaradna pa je dozvolila jednom ITT-u da izvuče sve. Mi smo to zaradili”.

Predsjednik Sindikata metalaca TK-a Mešan Vildić ističe kako su pokušali praviti fiktivne firme da bi se odvijao život: “Na kraju, kada smo sabrali rezultat, on je negativan i vjerovatno je da u današnjoj BiH neće niko odgovarati“.

Identično je bilo i u tuzlanskoj Aidi koja je također u stečaju. Nezakonito posredstvom fiktivne firme A-Shoes u Aidu su se iz kantonalnog budžeta slili milioni maraka. Nikada nije utvrđeno kako je taj novac trošen, a sumnja se bilo je nenamjenski.

“Aida je poslovala preko firme A-Shoes da bi prevazišla probleme blokiranih računa.Ono što treba istaći jeste da su Ministarstvo i Vlada učestvovali u osnivanju, odnosno poslovno-tehničkoj saradnji ove dvije kompanije do 2009. godine”, objašnjava ministar industrije TK-a Srđan Mićanović.

Najgore je u Livnici čelika Tuzla. Tokom pljačkaške privatizacije, za koju je pravosnažno osuđen samo Drago Jurić, formirana je fiktivna firma Bosnia-valves na koju je prebačena većina radnika Livnice čelika. Sud je poništio privatizaciju, ali vlast nije ugasila fiktivnu firmu. Čak je nastavila s njom uredno poslovati i na njen račun je nezakonito prebačeno više stotina hiljada maraka iz kantonalnog budžeta. Također, i u tom slučaju sumnja se u nenamjensko trošenje i kriminal.

“Za Bosnia-valves oko 16 miliona, a i Livnicu čelika tu negdje. Sve ukupno oko 30 miliona i nešto. Kako je mogla jedna fiktivna firma napraviti toliki dug? I u tome je dug prema poreznoj 11 miliona. Ja imam odluku Skupštine i pripremam materijal da sav taj materijal prijavim nadležnom tužilaštvu”, najavljuje Hadžić.

Zašto je slučaj Koksare prebačen iz Tužilaštva BiH Tužilaštvu TK-a?

Pljačka državne imovine na sceni je više od deset godina u lukavačkoj Koksari. Vlast je indijskom Mittalu poklonila koksaru na upravljanje, mada je država većinski vlasnik. Tužilaštvo BiH je dvije godine istraživalo kriminal u Koksari i onda je slučaj, bez ikakvog razumnog obrazloženja, u potpunosti prebacilo Tužilaštvu TK-a.

“Ovdje smo mi ukazali na to da se radi o međunarodnom faktoru, da se radi o firmi koja ima sjedište izvan BiH, firmi koja je veliki globalni igrač na tržištu koksa i drugim tržištima. Međutim, od Tužilaštva BiH smo dobili povratnu informaciju – oglasili su se nenadležnim. I ovo Tužilaštvo je u potpunosti preuzelo ovu istragu, s saradnji s pomenutim agencijama, tako da ćemo mi ovaj predmet dovesti do kraja”, izjavio je Admir Arnautović, portparol Tužilaštva TK-a.

S nestrpljenjem obespravljeni radnici čekaju optužnice protiv direktora koji su pljačkali fabrike i onih predstavnika vlasti koji su sve to mirno posmatrali. Nadaju se da će, konačno, svi odgovorni za višemilionski kriminal kad-tad završiti iza rešetaka. I da će vlast ispraviti nepravdu, radnicima uvezati staž i ponovo pokrenuti proizvodnju u firmama koje još mogu biti spašene.

Omer Hasanović (FTV | Mreža)