U svojoj dugoj i bogatoj povijesti Sarajevo je bilo među najpoznatijim evropskim gradovima po broju česama i šadrvana. Godine 1888. javnih česama bilo je 152, a danas ih nema ni tridesetak.

Znano je da su u Sarajevu prvi vodovodi potekli još u XV stoljeću, (1461). Još u to vrijeme izgrađene su mnogobrojne česme, bunari, šadrvani, hamami i sebilji. Svaka mahala i džamija imala je svoje česme pravljene od kamena sa ornametalnim i figuralnim reljefima.

Sarajevo je bilo od davnina poznato po zadužbinama i dobrotvornim ustanovama, hairovima- česmama koje najbolje oslikavaju čovjekoljublje Saraajlija i ovdašnjih graditelja da se vodom sa česme napoji putnik namjernik.

Nije li upravo u Sarajevu ukorijenjena izreka kako je sevap “gladna nahraniti, a žedna napojiti”.

Česme su bile mjesta susreta, razgovora, prijateljstava i rađanja prvih ljubavi. Uz česme su opjeavne najljepše sevdalinke ispredene najljepše legende. Krasila su ih i narodna imena: Curak, Curika, Zatikuša, Staruja, Kadinuša, Prijeka česma, Feredžuša.

Upravo za ovu posljednju veže se jedna od najinteresantnijih priča o Sarajki, ženi Hasan Buzadžije, koja je umjesto feredže od muža tražila da podigne česmu uz mahalsku džamiju.

U pohvalu lijepog grada Sarajeva pjesnik Muhamed Nerkesi Es Saraji izrekao je stih:

‘U njemu čovjek izgleda da poživjeti može dugo – na hiljadu mjesta u Sarajevu teku česme, vode života.” (Aura.ba)