U Srebrenici po prvi put u istoriji počinje proizvodnja kvalitetnog domaćeg piva za koje se u ovom gradu nadaju da neće biti samo još jedna vrsta pića. Namjera je da to bude srebrenički brend i pozitivna priča iz Srebrenice.
Mladi Srebrenčanin Davorin Dado Sekulić ne zaboravlja svoje rodno mjesto i vraća mu se kad god je u prilici, pišu Srebreničke novine.
Davorin, njegova tri brata i sestra su djeca Srebrenice. Iako neki od njih petoro još uče i studiraju, Davorin i njegova starija sestra već rade i u svom poslu su priznati i poznati mladi ljudi, iako od svog grada nikada nisu dobili ni marku stipendije ili kredita. Ipak ne obaziru se na to i o tome ne pričaju.
Davorin je tako, gledajući da pomogne u rješavanju najvećeg problema nezaposlenosti u Srebrenici, odlučio otvoriti mini pogon za tzv. kućnu proizvodnju piva. U opremanje proizvodnog prostora i nabavku opreme, uložio je do sada oko 15 000 KM, podigavši kredit, iako je u Sarajevu podstanar.
Namjerava proizvoditi tri vrste piva a za kompletnu proizvodnju ima obezbijeđeno tržište. U početnoj fazi namjerava zaposliti jednog radnika a proširenjem proizvodnje i opremanjem ugostiteljskog dijela još dva do tri.
Posebno zanimljivo je to što će njegovo pivo na neki način biti brend ali i suvenir iz Srebrenice jer svako pivo ima specifično ime i priču na pozadini boce koja govori o Srebrenici. Njegova piva nosit će nazive Perkman, Andrićeva tektka i Vidran, a ovo su priče koje stoje iza tih naziva.
Perkman
Srebrenica je postojbina rudarskog duha, veselog patuljka Perkmana. Prema narodnom predanju, kada nema nikoga u oknu on udara čekićem a rudari bi često potvrdili da čuju zvuke čekića kada sjednu da se odmore, te da su na ulazima u rov nailazili na njegove tragove. Vjeruje se da je pomagao pri kopanju srednjovjekovnih rudokopa što su vidljivi uz samo šetalište, iz grada prema banji Guber.
Andrićeva tetka
Tetka Ive Andrića je bila opštinski pisar u Srebrenici. Vrijeme ljetnih raspusta Andrić bi provodio kod tetke u Srebrenici, gdje je i napisao svoju prvu pripovjetku „Put Alije Đerzeleza“ a kasnije i pripovjetku „Osaćani“. Koliko je naš nobelovac bio vezan za Srebrenicu i svoju tetku govori i činjenica da je prilikom upisa na Bečki i Krakovski univerzitet za mjesto prebivališta imenovao baš ovaj grad.
Vidran
Vidran je jedan od konja neke od mnogobrojnih vojski što su se od praistorije otimale da vladaju Srebrenicom. Grad srebra je bio jedna od najvećih kovačnica novca Rimske imperije. U Srebrenici, na samo 10 dana jahanja od svoje države-grada, stolovaše stalni konzuli Dubrovačke republike. Konji i vojnici neke od tih osvajačkih vojski obolješe od gube i kako se kupaše u potoku crvene vode, što izvire iz rudokopa biše izliječeni i taj potok tako dobi ime Guber. (Tuzlanski.ba)
