Prema historijskim izvorima najstarija Tuzlanska pekara koja radi u kontinuitetu je pekarska radnja porodice Hukić. Kao zanatska i trgovačka porodica, Hukići doseljavaju u Tuzlu oko 1860. godine.

Tuzlanska stara čaršija već nešto više od stotinu godina miriše finom, zamamnom aromom svježe pečenog hljeba. To je miris koji je dopirao iz stare krušne peći, Hukića pekare. O tome govore i prvi pisani tragovi o pekari u vlasništvu našeg pretka Mujage Hukića iz 1890. godine i nalazimo ga u Bosanskom glasniku (Bosnicher Bote) koji je izlazio u Beču.

Poslije Mujage pekarstvom se nastavio baviti njegov sin Salko, a od 1940. godine tradiciju nastavlja Salkov sin Ahmet. U pekarskoj radnji Hukić hjeb i peciva su nastajali na starinski način, a mjesilo se ručno po tradicionalnim recepturama. Svježi mirisi hljeba i peciva nošenih u pletenim korpama širili su se tuzlanskim mahalama i sokacima gdje su ih željno isčekivale tuzlanske porodice i stare tuzlanske aščije.

Nakon prerane Ahmetove smrti od 1971. godine Pekarski zanat Hukića nastavlja Ahmetov sin Dževad, u gradu poznatiji kao Nedžad.

Pekarska radnja Hukić zadržala je tradicionalne metode izrade tijesta (bez aditiva). “Sve proizvode pečemo u staroj krušnoj peći (na drva), što našim proizvodima daje onaj gotovo zaboravljeni miris i okus svježe pečenog domaćeg hljeba. Osobito ističemo naše nadaleko poznate ramazanske lepine sa čorokotom koje daju iznimnu draž u mubarek mjesecu ramazanu. To potvrđuju i svjedoče naše cjenjene mušterije“, priča Amir Hukić sin rahmetli Nedžada koji je nastavio danas već petu generaciju pekarskog zanata porodice Hukić.