Četvrtak, 28. Marta 2024.
Tuzlanski.ba logo

Karikaturista Senad Nadarević za Tuzlanski.ba: “Spremao sam izložbu i crtao cijelu noć, komšija je mislio da sam špijun” (FOTO)

Preuzmite sliku

Od objavljivanja kariktura poslanika Muhammeda s.a.w.s. u magazinu “Šarli ebdo” i napada na redakciju 7. januara 2015, karikature su privukle pažnju i naših građana. Mnogi se pokušavaju baviti ovim umjetničkim medijumom. Zanimalo nas je odakle karikaturistima inspiracija i da li, u našoj državi, mogu od toga živjeti. Za Tuzlanski.ba govorio je Senad Nadarević.

Ukratko kažite nešto o sebi?

– Rođen sam 09.09.1953. god u Cazinskoj krajini, ali kao dijete sam napustio rodni kraj. Srednju školu sam završio u Doboju a Mašinski fakultet u Sarajevu. Od 1997. godine sam  Tuzlak. Međutim, radi posla kojim se bavim, nažalost sam, manje nego što bih želio u Tuzli. Naime, pošto radim u kompaniji koja servisira naftna i gasna postrojenja od 1999. god. sam sa manjim prekidima zaposlen u Libiji.

Odakle ljubav prema crtanju karikatura, kako je sve počelo?

– Od mladosti sam volio da crtam. Ispočetka je to bilo uglavno ulje, ali sam uvijek rado pogledao karikature koje su bile značajno zastupljene u tadašnjim dnevnim listovim i časopisima. Tako, 1987. godine pojavila mi se želja da i ja napravim karikaturu. Da bih ocijenio da li to što sam uradio ima neke vrijednosti, a pošto sam tad živio i radio u Šibeniku, odlučio sam da tu svoju prvu karikaturu pošaljem u „Slobodnu Dalmaciju“. Razmišljao sam, ako je objave nastavit ću sa crtanjem karikatura, ako ne bar sam probao. I objavili su je !Poslije toga sam objavljivao u mnogim jugoslovenskim listovima, kao „Večernji list“, „Slobodna Dalmacija“, „Vijesnik“, „Večernje novine“, „Oslobođenje“, „Express“,“Trn“ , „Skandi“ (sva izdanja ) i dr.

Na koji način dolazite do inspiracije?

– U početku dok sam sarađivao sa navedenim listovima radio sam tzv. dnevno-političku karikaturu. U tim burnim vremenima za ovakvu vrstu karikature, zbog svih dešavanja, inspiracije nije nedostajalo. Međutim, vremenom sam se zasitio te vrste karikatue, a realno sam političke igre sve teže shvatao i prihvatao, po sam počeo da crtam geg i portret karikaturu. Takođe, za bilo kakvu karikaturu u poslije ratnim godinama u svim listovima i časopisima ima vrlo malo prostora za objavljivanje, valjda je i u uređivačkoj politici prisutno tržišno razmišljanje. Zašto nekom plaćati honorar za karikaturu kada se taj isti prostor može prodati za neku reklamu? Ovakva situacija nije samo kod nas nego je to problem svih karikaturista u regiji.

Može li se od crtanja karikatura nešto zaraditi u Bosni i Hercegovini ili je u pitanju samo strast odnosno ljubav prema tom hobiju/zanimanju?

Kao što sam ranije rekao da je malo prostora za karikaturu i malo je ljudi koji od nje mogu da žive. Možda ima par karikaturista iz regije koji su otišli „vani“ i tamo napravili karijere i od tog svog posla mogu da žive. Kao primjer mogu navesti Pismestrovića koji je u Austriji i radi za njihove značajne listove i isključivo od toga živi.

Da li su neke vaše karikature bile nagrađane odnosno učestvujete li na nekim izložbama?

– Zbog mog posla kojim se bavim i odsustva od kuće rijetko kad sudjelujem na nekim konkursima za karikaturu i ako imam svakodnevne pozive za to. I pored toga sam osvojio nekoliko međunarodnih nagrada i priznanja. Imao sam i tri samostalne izložbe: Šibenik, Livno i Vogošća. Što se tiče kolektivnih izožbi njihov broj ne znam. Bilo ih je mnogo i mislim na svim kontinentima.

Možete li da izdvojite neku najdražu karikaturu koju ste nacrtali?

Obično je to ona posljednja nacrtana.

Da li vam je nekada neka karikatura stvorila određenu neugodnost, probleme ili nešto slično?

Iskreno nije, čak ni u vrijeme „mraka“ kada sam baš najviše radio dnevno-političke karikature.

Postoji li neka anegdota koju bi podijelili sa čitateljima portala Tuzlanski.ba?                

– Bilo je to 1991. god. dok sam živio u Šibeniku. Već je počeo rat ali u samom Šibeniku se očekivao njegov početak svakog trenutka. Ja sam tad počeo da pripremam karikature za izložbu čija je tema bila         antiratna. Za vrijeme pripreme izložbe, zbog kratkog vremena koje mi je ostalo do otvaranja, radio bih karikature do ranih jutarnjih sati. Kada bih želio malo da se odmorim izašao bih na balkon zapalio cigaretu i nastavio sa radom. Nakon par dana kada sam izašao ispred zgrade prišao mi je jedan čovjek koji je stanovao u zgradi suprotnoj od moje i počeo mi pričati: “U onoj zgradi, pokazuje na moju, ima jedan sumljiv tip koji cijelu noć posmatra sa balkona grad i poslije ide crtati , vjerovatno, karte za neprijatelja kako bi im odredio koordinate. Ja sam ga držao na nišanu i nikako nisam uhvatio priliku da ga „skinem“!”

Kad sam ga pitao o kojem se tačno balkonu radi, pokazao je na moj. Očito da sam zbog opšteg ludila koje je vladalo u to vrijeme, a što je još veći apsurd, crtajući antiratne karikature i zalažući se protiv rata mogao izgubiti glavu.

Nešto što Vas nismo pitali a Vi smatrate da bi moglo biti zanimljivo za ispričati ?

– Za kraj mogu samo reći da sad radim isključivo portret karikature osoba koje mi se svide, bile to poznate ili anonimne. Pošto to radim isključivo zato što to volim i nisam opterećen sa rokovima i materijalnom koristi, iskreno uživam u tome. Još mogu reći da sam za nekoliko mojih prijatelja pjevača napravio i par animiranih spotova za njihove pjesme, takođe iz ličnog zadovoljstva. (tuzlanski.ba)

Tuzlanski.ba možete pratiti i putem aplikacija za Android i iPhone mobilne uređaje