Jedna od najstarijih džamija u Tuzli Behram-begova (Šarena) džamija u izuzetno je lošem stanju čemu svjedoče i fotografije koje smo zabilježili.

Podsjetimo, 13. februara 2015. godine u zgradi Gradske uprave Grada Tuzla, održana je prezentacija projekta obnove i restauracije Atik Behram-begove (Šarene) džamije. Danas je prošlo više od dvije godine ali ni traga od sanacije ovog vjerskog objekta koji je u sve lošijem stanju. Sastanku je tog dana prisustvovao gradonačelnik Tuzle, Jasmin Imamović, uz učešće saradnika, te predstavnici Islamske zajednice u BiH.

9. avgusta 2016. godine gradonačelnik Tuzle Jasmin Imamović, gvardijan Franjevačkog samostana “Sv. apostola Petra i Pavla” u Tuzli fra Mario Divković i predsjedavajući Gradskog vijeća Tuzla Jozo Nišandžić, obišli su lokaciju gdje se vrše radovi na izgradnji Katoličkog kulturnog centra “Sveti Franjo”.

Tom prilikom gradonačelnik Imamović je između ostalog istakao da  kulturom branimo vrijednosti zajedničkog života u Tuzli i akcenat stavio na tri vjerska objekta i to Crkvu svetog Petra i Pavla (stara katolička crkva), koja je prije rušenja radi slijeganja bila na ovoj lokaciji, Behrambegova tj. Šarena džamija i Srpska pravoslavna crkva. Tada je istaknuto da će Islamska zajednica obnoviti Šarenu džamiju i da će se obnova i gradnja pomagati iz budžeta Grada.

Minaret Šarene džamije spomenut tada, danas izgleda ovako. Ništa bolje ne izgleda ni krov džamije, oluci, krovna konstrukcija, fasada koja već otpada sa zidova, a zimi kako saznajmo od vjernika koji posjećuju Šarenu džamiju bude veoma hladno jer prozori već odavno ne dihtuju.

Ime Atik-ova džamija je dobila zbog toga što je ona, vjerovatno, najstarija tuzlanska džamija, a ime Behram-begova dobila je po tome što je preko puta nje bila smještena Behram-begova medresa, i što je vjerovatno sam ovaj vakif dao da se ona obnovi i održava. Prije požara 1871. godine bila je zidana od ćerpića, s drvenom kupolom.

Također je zbog svoje ukrašene unutrašnjosti nazivaju i Šarena džamija. Džamija je sagrađena na jednom manjem brežuljku, veličine je 10x10m i dominira okolinom.

Prije požara 1871. godine bila je zidana od ćerpića, s drvenom kupolom. Imala je nakon ponovne izgradnje 1888. godine i kupolu od čvrstog materijala, ali je ona brzo zamijenjena krovom od crijepa.

U prizemlju ima deset prozora pravljenih od željeza sa ukrštenim rešetkama. Unutrašnjost džamije je ukrašena raznim mustrama. Minber je izrađen u arapskom stilu. Munara se sastoji iz više djelova, pa je tako od podnožja do vrha zida džamije četvrtasta sa uskim krovom sa tri strane. Džamija kao i sami harem je osiguran potpornim zidom od kamena sa betonskom pločom.

Zašto i zbog čega se nije još uvijek krenulo sa obnovom šarene džamije nije nam poznato, niti smo blagovremeno mogli dobiti odgovore, ali sigurno da će se odgovorni za stanje u kojoj se nalazi jedna od najstarijih džamija na području Tuzle pronaći u ovom tekstu, nakon kojeg će nadamo se nešto biti poduzeto. (Tuzlanski.ba)